Category Archives: Savjeti

Uz Dan sigurnijeg interneta

Standardno
Uz Dan sigurnijeg interneta

Poštovani roditelji, pogledajte prigodnu brošuru u kojoj se može pronaći mnoštvo savjeta vezanih uz sigurnost djece u online okruženju.
Brošura sadrži, između ostalog, različite informacije te niz preporuka kako bi djeca i mladi bili što sigurniji tijekom korištenja Interneta.

Prirucnik-za-roditelje-2012

Roditelji i učitelji u prvom razredu

Standardno

Roditelji i učitelji u prvom razredu

                                   Obećate li da nećete vjerovati svemu što dijete kaže da se dogodilo u školi, ja ću obećati da neću vjerovati svemu što kaže da se dogodilo u kući.
                                                                                                                                 Nepoznati autor

U prvi razred ne kreću samo djeca, kreću i njihovi roditelji, a kreću i učitelji sa svakom novom generacijom. Početak pred svih stavlja nove izazove ispunjene  brojnim očekivanjima, katkada realnim, a katkada nerealnim.
Potpuno je nedvojbeno da uspješna suradnja roditelja i učitelja direktno utječe na dijete u svim aspektima njegova školskog života, međutim, malo koristi imaju obje strane od samog upućivanja na suradnju kada znamo da to nije dovoljan uvjet njene uspješnosti.
Zašto?
Iako su i roditelji i učitelji uvjereni da u svojim postupcima prema djeci polaze s istim ciljem jer sve što rade „rade za djetetovo dobro“ i sve što kažu „kažu u interesu djeteta“, istina je da unatoč dobrim namjerama ima nerazumijevanja i nezadovoljstva na obje strane.
Kako to pokušati prevladati?
Roditelji i učitelji kao odrasle osobe imaju odgovornost za ostvarivanje suradnje na dobrobit djeteta, posebno danas kada im društvo ni na koji način ne olakšava i tako zahtjevan posao. Odgovornost  u ovom slučaju podrazumijeva i dobru volju za međusobnim razumijevanjem i osvješćivanjem barem glavnih pretpostavki uspješne komunikacije (“barem glavnih”- zato što je komunikacija vještina koja se izgrađuje i pretpostavlja proces).

Na početku prvog razreda i roditelji i učitelji (posebno oni mlađi) u većoj ili manjoj mjeri dijele osjećaj anksioznosti koji je povezan s mogućim rezultatima procjenjivanja uspješnosti njihove uloge.
Roditeljska uloga se najčešće procjenjuje u odnosu na uspjeh i ponašanje djeteta, a učiteljska u odnosu na poučavanje, način komuniciranja i vođenje razreda. Zbog toga su i jedni i drugi vrlo osjetljivi na  primjedbe koje dobivaju neposredno ili posredno jedni o drugima.  Osjetljivost, danas pojačana svakodnevnim frustracijama koje su iz različitih razloga prisutne na obje strane, čini da se mnoge primjedbe doživljavaju osobno, pa osjećaj povrijeđenosti otežava dijalog.
S obzirom da zaista i roditelji i učitelji iskreno žele dobrobit djeteta bilo bi poželjno da od početka:

  1. Definiraju međusobna očekivanja - učitelji trebaju vrlo jasno kazati što očekuju od roditelja (u odnosu na školske obveze djeteta, način pomoći,  ponašanje u školi, školska i razredna pravila, način međusobne komunikacije, itd.), kao što i roditeljima trebaju dati priliku da jasno kažu što oni očekuju od njih,
  2. Uvažavaju različitost uloga i kompetencija – roditelji su samo roditelji i treba im dopustiti da mogu imati drugačije mišljenje jer jedino tako mogu osjetiti da ih se shvaća ozbiljno i poštuje njihov integritet; učitelji pak imaju stručne kompetencije koje roditelji  osobito pred djecom ne smiju dovoditi u pitanje već sve nejasnoće trebaju razjasniti u direktnom razgovoru,
  3. Budu dobronamjerni i poštuju granice – u načinu na koji se iznose mišljenja treba se osjetiti namjera da se zajednički dođe do dogovora i rješenja, bez prigovaranja ili prebacivanja krivnje i odgovornosti na drugu stranu. To ujedno znači da sugovornik ni u jednom trenutku ne smije osjetiti prilaženje druge strane s pozicije moći (bez obzira radi li se o roditelju ili učitelju) jer se time druga strana osjeća povrijeđenom i komunikacija se zatvara. Poštivanje granica pretpostavlja pravo svake strane na osobno poštovanje i neugroženost koju je na isti način spremna priznati drugome.

Izazov međusobnog dijaloga i odgovornost zrelosti da se postigne, određuje, u mjeri koje možda nismo ni svjesni, zadovoljstvo djece, roditelja i učitelja.

                                                              Preuzeto s http://tragovimisli.wordpress.com

10 često postavljanih pitanja o polasku u školu

Standardno

1.  Mora li dijete prije upisa u prvi razred znati čitati i pisati?

Naravno da NE. Za učenje čitanja i pisanja ima vremena u toku školske godine, vrijeme koje biste htjeli posvetiti učenju čitanja i pisanja možete upotpuniti igrama za razvoj motorike prstiju, koncentracije, pamćenja, razumijevanja i sl. koje možete pronaći i na našim stranicama. S druge strane, mnoga će djeca spontano započeti procese čitanja i pisanja prije škole, bilo bi pogrešno u takvim slučajevima uskraćivati im to poučavanje.
2.  Ako dijete već zna čitati i pisati, hoće li mu to odmoći u prvim danima škole?

Djetetu to neće stvarati poteškoće. U razredu se primjenjuje tzv. individualizirani pristup, učitelj/učiteljica djeci koja su već savladala gradivo omogućuje rad na drugim, složenijim sadržajima.
3.  Što znači «spremnost za školu» i koje vještine dijete treba savladati prije polaska u školu?

Uobičajeno je govoriti da je spremnost za školu pitanje razvoja intelekta i percepcije, no očito je da ona uključuje i ostale čimbenike kao što su pažnja, živahnost i sposobnost da se izdrži rad u školi. S druge strane, za uspjeh u školi jako je bitna i emocionalna i socijalna zrelost koja varira od djeteta do djeteta. Zbog toga se provodi psihologijsko ispitivanje koje nam daje detaljnije podatke o svakom djetetu. Izuzetno je dobro da dijete razvije svoju samostalnost u korištenju toaleta, da se zna samostalno svući i obući, brinuti se o svojim stvarima, da zna jesti bez pomoći, da se zna pravilno ponašati u skupini vršnjaka i prema starijima. Nastojite da dijete upamti svoje ime i prezime, broj telefona i imena roditelja.
4.  Kako kod djeteta razviti pravilan pristup školi?

Dijete poput spužvice upija sve vaše rečenice, a još više vaše radnje. Ne plašite ga školom, radije se pred njim s veseljem prisjetite svog boravka u školi, govorite o tome kako imate povjerenja u njega, kako će on uz trud savladati gradivo, napravite male rituale od kupovine prvih stvari za školu, posebno obilježite prvi dan škole… Kad krene školska godina, uključite se u školske aktivnosti koje su namijenjene roditeljima, svaki dan odvojite vrijeme u kojem ćete se posvetiti svom školarcu, iskazujte zainteresiranost, pohvalite svaki uspjeh vašeg malog đaka.
5.  Primjećujem da se moje  dijete boji škole.

Najvjerojatnije se radi o strahu od odvajanja. Mnoga se djeca prvih dana ili tjedana mogu osjećati tjeskobno jer se susreću s mnogo novih stvari odjednom. Razgovarajte s njime, dokučite što ga najviše plaši – neka se boje da ih nitko neće dočekati kod kuće, druge je strah glasne djece i sl. Pomognite djetetu tako što ćete mu reći da ste se i vi bojali kao mali, i da ste taj strah prevladali i s vremenom jako zavoljeli školu. Isto tako nemojte mu s početkom školske godine natovariti puno novih obaveza (npr. nove izvanškolske aktivnosti, nove obaveze vezane uz kućanstvo i sl.) – dopustite mu da se navikne na novi raspored.
6.  Moje dijete nije naviklo samo stjecati prijatelje, nije išlo u vrtić i nema iskustvo «života u grupi».

Povedite dijete u park ili na druženje s djecom iz susjedstva (pozovite nekoliko njegovih vršnjaka na druženje), pokažite mu kako se upoznajemo, kako se uključujemo u igru i sl. Zajedno se igrajte društvenih igara u kojima uvijek netko izgubi (npr. Čovječje ne ljuti se i sl.) – na taj način dijete uči kako prebroditi prve poraze, ali uči i surađivanju u igri. Isto tako vrlo je važno naučiti dijeliti i poštivati tuđe stvari.
7.  Moje je dijete razigrano i nema osjećaj reda.

Roditelj može pomoći djetetu razviti osjećaj odgovornosti tako da ga zamoli da svoje stvari uvijek stavi na određeno mjesto. Počnite s jednom ili dvije – npr. cipele i jaknu. Nakon što ga pohvalite svaki put kad to napravi dobro i vi vidite da je taj dio «usvojio», možete nadodati nove zadatke. Nauči li kod kuće da sve ima svoje mjesto, lakše će mu biti u školi u kojoj se očekuje da izvršava radne zadatke. Važno je da dijete već u toku neposredne pripreme za polazak u školu dobije u svom domu vrijeme i prostor za neometan rad. Dovoljno je osloboditi jednu policu za školske knjige i pribor i osloboditi kuhinjski stol u jednom periodu dana, te omogućiti djetetu da radi u relativnom miru. Važno je da to bude uvijek isto mjesto, da ga dijete doživi kao svoj prostor za rad i sl. Za početak je dovoljno da dijete na tom mjestu rješava manje zadatke u razdoblju od 5 min., a zatim da pomalo vrijeme produžimo do 30 min neposredno pred polazak u školu. Neka djeca ne žele sjediti nenavikla na takav način rada – djetetu ponudite zanimljive igre i aktivnosti koje se igraju za stolom i pridružite mu se u igri.
8.  Moje se dijete uvijek rasplače kad doživi neuspjeh.

U našim školama, nažalost, još uvijek vlada natjecateljski stil poučavanja. U prvom razredu se s ocjenjivanjem započinje u drugom polugodištu, dok je prvo polugodište vrijeme praćenja i uvođenja djece u školski život kroz igru i rad. Dobro je na vrijeme upoznati dijete s činjenicom da će ga u školi ocjenjivati i uspoređivati s drugom djecom. Posebno treba naglasiti da njegova uspješnost u školi neće utjecati na našu ljubav prema njemu. Ali, isto tako mu pokažite da vježbanjem neke aktivnosti može napredovati u njoj i postati sve bolje, da je vrijedno truditi se. Društvene igre, kompjutorske igrice i sl. izuzetno su dobre aktivnosti, ali i tjelesne aktivnosti i sport.
9.  Što ako nakon škole nema nikoga kod kuće?

Ostanak djeteta samog kod kuće zajednički je problem djeteta i roditelja. Potrebno je dobro procijeniti da li je vaše dijete spremno na to i dobro razmisliti o svim drugim mogućnostima brige za dijete dok nije u školi. Svako dijete je individua i teško je reći kad je prava dob za samostalni ostanak kod kuće i ako procijenite da je vaše dijete sposobno ostati samo (pa makar i kraće vrijeme) potrebno je: o tome porazgovarati s djetetom i saznati njegovo mišljenje o tome, učiniti sve što možemo za njegovu fizičku sigurnost, smisliti način komunikacije s djetetom dok je samo (telefon i sl.), planirati zajedno s djetetom što će raditi dok bude samo… Najvažnije je ne pretjerati i ne zloupotrijebiti spremnost djeteta da bude samo –je li stvarno ta solucija nužna? Jeste li razmislili o produženim boravcima u školi ( raspitajte se da li vaša škola to omogućuje), da li postoji susjeda koja je spremna uz malu naknadu «pričuvati» školarca i sl.
10.  Dijete ne izgovara sve glasove točno, može li mu to predstavljati problem u školi?

Najmanje godinu dana pred polazak u školu, trebalo bi obratiti pozornost na djetetov izgovor glasova i u slučaju da postoje teškoće uputiti se logopedu . Svako odstupanje u govornom i jezičnom razvoju ozbiljan je znak da bi dijete moglo imati teškoće u usvajanju čitanja i pisanja.